Lastovski poklad

Pokladno razdoblje na otoku Lastovu počinje blagdanom Sv. Antuna 17. siječnja i traje do Čiste srijede. Iznimno, ako se tako pokladarsko društvo dogovori, balo (plesne večeri koje se održavaju samo u pokladno vrijeme) može početi već od blagdana Sv. Tri kralja. Na Sv. Antuna, bez obzira koji je to dan u tjednu, održava se prvo balo na kojem kapo sale pozdravi prisutne mještane i posebne goste: načelnika općine, liječnika i svećenika te najavi početak pokladnih običaja. Od toga svečanog bala i maškarama je omogućen dolazak i sudjelovanje u zbivanjima.

Kandalora, lira i halekanje

Na blagdan Kandalore, 2. veljače „izlazi“ lira te svojim specifičnim, prodornim zvukom prati sve važne trenutke i radnje lastovskog poklada do Čiste srijede kada pokladne čarolije nestane, a cijelo selo utihne i vrati se svojoj svakodnevici. Lira ili lijerica1 je solističko gudačko glazbalo koje uglavnom prati ples, a rjeđe pjevanje. Na otoku Lastovu lira se svira isključivo u pokladno vrijeme.

Toga dana okupi se nekoliko članova pokladarsko društva i „idu na halekanje pod kostanju“ (mjesto u selu – stablo na Gornjoj luci). Halekanje je karakteristično uzvikivanje pokladnog uzvika „Uvo!“, tri puta za redom. „Uvo!“ je tajanstven uzvik kojem nitko ne zna objasniti značenje, ali je sastavni i neizostavni dio lastovskog pokladnog zbivanja.

Povratak u salu nakon halekanja, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Povratak u salu nakon halekanja, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Povorku predvodi sanatur s lirom, prati ga kapo sale, pa članovi društva u parovima. Povorka se dijeli u dvije skupine za pjevanje pjesme Podiglo se malo četovanje2, kapo izgovara svaki sljedeći stih pjesme, a dvije skupine naizmjence pjevaju uz pratnju lire.

Pjevajući idu prvo do Gornje luke (mjesto u selu) do kamena gdje će na Pokladni utorak vezati uzu. Prolazeći pokraj Crkve Sv. Kuzme i Damjana, lira prestaje svirati i pjesma utihne jer je nekada na tome mjestu bilo groblje. Po dolasku na Gornju luku povorka se zaustavlja i uz pratnju lire prvo jedna grupa viče „Uvo!“, zatim druga, pa obje zajedno. Potom nastavljajući pjesmu idu do kuće meštra od Poklada (čovjeka koji izrađuje pokladnog lutka) gdje se zaustavljaju i na isti način halekaju te nastavljaju svoj povratak u salu. Ako se otpjeva pjesma Podiglo se malo četovanje, nastavlja se pjesmom Zelena naranča. Prije ulaska u salu još jednom zahalekaju, a potom slijedi zajednička večera i zabava.

Nakon halekanja lira smije doći u salu i obavezna je pratiti sve reprezentativne sastavnice običaja do kraja pokladnih zbivanja. Ako blagdan Kandalore pada na dane bala, tada se ono pomiče na sljedeći dan, blagdan Sv. Vlaha. Ranije dok je bilo više društava u selu, društvo koje je dobilo čast i povjerenje za izradu Poklada taj je dan pripremalo večeru u sali i išlo zahalekat. Za vrijeme pokladnih zbivanja, društvo je obavezno tri puta ići halekat: na Kandaloru, na Pretili četvrtak i u Pretilu nedjelju. Broj halekanja može biti i veći, vodeći naravno računa o poštivanju običaja.

Audio zapis: Podiglo se malo četovanje

Pretili četvrtak

Zadnji četvrtak u pokladama društvo pokladara zaduženo za izradu lutka Poklada i culjanje ide drugi put zahalekat Pod kostanju. Od toga dana moraju se znati svi sulari (terase) na kojim će pokladari i lijepe maškare balat na pokladni utorak. Kapo sale do Pretilog četvrtka ima obvezu obići sve kuće koje će u utorak primiti i ugostiti obje povorke (pokladare i lijepe maškare) i s domaćinima dogovoriti suradnju. Budući da je primanje i ugošćivanje tolikog broja ljudi ozbiljna obveza koja od domaćina iziskuje fizički i financijski napor, Udruga “Lastovski Poklad” spremna je i financijski pripomoći.

Pretila nedjelja i balo pod liru

Zadnju pokladnu subotu organizira se samo uobičajeno balo, dok je Pretila nedjelja veliki dan za najmlađe Lastovce. U popodnevnim satima u sali je maskenbal za djecu. Skupe se sva djeca iz sela, maštovito maskirana, u društvu svojih majki ili odgojiteljica iz vrtića i s pokojim ocem koji cijeli događaj snima kamerom. Prvo uz pjesmu obilaze selo, a potom se svi okupe u sali gdje pokladarsko društvo organizira glazbu, pa se uz ples, kolače i sok zabavljaju do sumraka kada svatko odlazi svojoj kući.

Povorka malih maškara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Povorka malih maškara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Navečer je u sali ponovo ples za odrasle, ali ovaj put bez maski. Te večeri uloga kapo salea postaje vidljiva i onima koji nisu članovi pokladarskog društva.

Kad su se svi već dobro naplesali valcera, dvokoraka i polki na zadnjem nedjeljnom balu, kapo sale sa skupinom muškaraca pokladara oko 23 sata kreće na treće obavezno halekanje. Po njihovom povratku ples i zabava se nastavljaju i kapo sale najavljuje balo pod liru.

Balo pod liru

Balo pod liru je ples muško-ženskih parova po zamišljenoj kružnici, povezanih rupčićima koji se, kako mu samo ime kaže, izvodi uz pratnju lire. Budući da lira na Lastovu svira samo u vrijeme poklada, balo pod liru je sastavni dio pokladnih običaja. Bala se spontano jedino u to doba godine, a izvan konteksta lastovskog poklada može se vidjeti samo na pozornici. Bala se obično na balima u sali, najčešće pred sam kraj večeri ili kad kapo odluči i najavi. Prema nepisanim pravilima balo pod liru mora se balat najmanje tri puta u razdoblju od Kandalore do Pretile nedjelje, a može i više puta.

Iako su pojedine figure slične figurama pokladarskoga kola, balo pod liru se svojom strukturom razlikuje od završnoga miješanog kola pokladara i lijepih maškara. Kapo sale najavljuje balo pa uz zvuke lire dolazi prvi par, par kolovođa i hodajućim korakom se kreće plesnim prostorom po zamišljenoj kružnici dok se svi ostali parovi ne pridruže. Kad se u promenadu uključe svi parovi, počinje balo. Uz osnovni korak koji je jednak koraku pokladarskoga kola i kola lijepih maškara (u ritmu ta-te ta; desna-lijeva desna uz kretanje prema naprijed) izmjenjuju se figure bala. Nabrojat ću ih redoslijedom kojim se izvode i prema nazivima po kojima ih Lastovci razlikuju, kao što je zapisano u Prijedlogu statuta (1999):

– svaki muškarac sa svakom ženom

hitanje u kolo na lijevu i na desnu

soto jedan put

hitanje u kolo na lijevu i na desnu

– kolovođa u spož jedan put.

Posljednja šaljiva figura koja nije posebno izdvojena u Prijedlogu statuta (1999) zapravo je igra lovice svakog para, tzv. laćenje pod liru.

Balo pod liru, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Balo pod liru, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Prvo momak hvata djevojku trčeći okolo svih ostalih plesača/ica gusto zbijenih na zamišljenoj kružnici, pa djevojka hvata momka. Kad se izredaju svi parovi u toj igri lovice podijele se u dvije grupe i viču „Uvo!“. Time završava balo pod liru, a zabava i ples se nastavljaju do duboko u noć.

Audio zapis: Balo pod liru

Pretili ponedjeljak

U ponedjeljak već u 8 sati ujutro počinju završne pripreme za vrhunac pokladnih zbivanja u utorak. Dok žene po kućama završavaju svoje kostime i glačaju pokladarske uniforme, ispred sale se okuplja nekoliko pokladara odjevenih u svakodnevnu odjeću, oficir iz povorke lijepih maškara također u civilu, sanatur – svirač lire, djeca i kapo sale. Malo iza 8 sati svi okupljeni prvo kreću po tovara bez pjesme, ali uz zvuke lire. Muškarci ulaze u kuću „na čašicu dobrodošlice“ pa im domaćica predaje tovara s motikom na leđima kojom će kopat zemlju potrebnu za izradu lutka Poklada.

Djeca i pratitelji zbivanja (fotografi, novinari, turisti, istraživači) ostaju ispred kuće čekajući nastavak ophoda. Jedno dijete vodi tovara, za njima ide sanatur, lira i dalje svira, i zajedno s ostatkom povorke muškaraca, i dalje bez pjesme, odlaze po prlinu – zemlju za Pokladove čizme.

Odlazak po prlinu, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Odlazak po prlinu, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Prlina se kopa na točno određenom mjestu, u dnu sela nasuprot groblja ispod jedne masline. Baš na tom mjestu zemlja je najmekša kako kažu pokladari.

Kopanje prline, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Kopanje prline, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Kad napune dvije vreće zemlje te natovare prlinu na tovara, povorka kreće po krojača i materijal za izradu lutka. Čim prođu groblje kapo daje znak muškarcima iz povorke za početak pjesme Podiglo se malo četovanje prema istom obrascu: kapo prvo najavi stih, a potom ga svi zajedno otpjevaju. Povorka se zaustavlja pred kućom gdje su večer ranije halekali i gdje se čuvaju svi sastavni dijelovi za izradu Poklada. U krojačevu kuću ulaze samo odrasli muškarci, pogoste se i izlaze zajedno s krojačem koji nosi dva kovčega s pohranjenim priborom za izradu lutka i njegovom odjećom. Kovčege, dvije velike vreće slame i štap na koji se natakne lutak natovaruju na tovara i kreću prema sali.
Tovar s opremom za izradu Poklada, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Tovar s opremom za izradu Poklada, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Za to vrijeme u sali su se već okupili meštar od bombi i njegovi pomoćnici. Od dolaska u dvoranu pa sve do ručka, lira neprestano udara, a svirači se izmjenjuju. Ozvučeni lijeričar sjedi pokraj stola na kojem se izrađuje lutak Poklad, a zvučnici se nalaze ispred sale tako da svirku lire može čuti cijelo selo.
Lijeričari i lira, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Lijeričari i lira, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Meštar od bombi s jednim pomoćnikom u dvorani izrađuje bombe tako da određenu količinu baruta stavlja prvo u aluminijsku foliju, a potom u pak-papir zajedno s fitiljima različitih dužina.
Izrada bombe, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Izrada bombe, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Potom ostali pomoćnici ispred dvorane barut u papiru omataju špagom koja je razapeta između stabala da bi bila dobro zategnuta. Čim je prva probna bomba gotova, opali se ispred dvorane da se provjeri kvaliteta baruta i kakvoća izrade.

Istovremeno meštar od Poklada s dvojicom pomoćnika izrađuje Poklada od pljeve (žita, klasa i zobi) i tvrde ribarske mreže malog oka od 10 mm.
Izrada Poklada, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Izrada Poklada, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Izrada Poklada i bombi mora biti gotova istovremeno i to najkasnije do podneva. Kad je Poklad odjeven, kapo sale ga ponovo iznosi pred salu, okupljeni pokladari viču „Uvo!“ i ponovo opali bomba, ovaj put kao znak da je Poklad sasvim gotov.
Detalj Poklada, veljača 2010. (foto: Stjepan Tafra)

Detalj Poklada, veljača 2010. (foto: Stjepan Tafra)

Stavlja ga se u prozor odnosno iza funjestre u sali i tu ostaje do idućeg dana u jedan sat iza podneva. Kada je sve gotovo u sali je zajednički ručak na kojem su isključivo muškarci, članovi pokladarskog društva, svećenik, načelnik općine, bivši pokladari i poneki gost.
Zajednički ručak u sali, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Zajednički ručak u sali, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Kupljenje jaja na pretili ponedjeljak

Jaja skupljaju tzv. grube maškare koje u nekoliko skupina u popodnevnim satima obilaze selo. Zamaškarani su grubo, odnosno odjeveni su u neku staru odjeću, a lica su im zacrnjena ili išarana ružem za usne. Grube maškare za razliku od sutrašnjih lijepih, nastoje izgledati smiješno i ružno. Nekolicina sutrašnjih pokladara čini jednu od skupina grubih maškara koja jedina obilazi selo uz pratnju lire.

Maškare kupe jaja, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Maškare kupe jaja, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Nekad je to bilo društvo koje je dobilo dozvolu izrade i culjanja Poklada i ono je jedino bilo obavezno ići skupljati jaja. Posljednjih godina postoji jedno pokladarsko društvo u kojem su okupljeni svi lastovski pokladari, stoga su pokladari koji idu s lirom jedini obvezni ići kupit jaja i to po određenim pravilima. Prvo se omaškarani okupljaju u sali gdje im kapo dodijeli košarice za jaja i najavi pjesme koje će pjevati za vrijeme ophoda selom. Prolaze istim putem kojim će sutra proći povorka pokladara i svi zajedno ulaze samo u one kuće koje će sutra posjetiti pokladari. Na terasi gdje će sutradan balat pokladari, izvikuju „Uvo!”. Te kuće ih časte vinom, skalicama i prklama, zajedno zapjevaju i nastavljaju dalje. Dvojica ili trojica iz skupine su skupljači jaja i trče od vrata do vrata obilazeći bez puno zadržavanja sve kuće u selu te se predstavljaju lozinkom „lira“ nakon čega ih domaćin daruje jajima. Jaja donose i stavljaju u košare koje je za tu skupinu pripremio kapo sale.
Maškare kupe jaja po kućama, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Maškare kupe jaja po kućama, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Jaja se skupljaju do zvona Zdravo Marija. Nakon zvona društvo odlazi u salu gdje ostavlja košaru s prikupljenim jajima i odlazi svojim kućama. Drugu skupinu grubih maškara čine maskirani mladi, i momci i djevojke, koji obilaze selo uz pratnju harmonike (ili nekog drugog instrumenta) i skupljaju jaja. Djecu iz vrtića vode odgojiteljice, a osnovnoškolci idu uz pratnju gitare.
Kupljenje jaja, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Kupljenje jaja, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Prije ulaska u kuću pjevaju „Kuma jaja, kuma jaja, daj nam jedno jaje“. Nijedna maškarana skupina ne smije krenuti skupljati jaja prije glavne skupine s lirom, ne smije ići ispred nje, a ako je lira u kući, čekaju da izađe, pa tek onda oni ulaze. Kad zvoni Zdravo Marijo završavaju se ophodi selom i svi se razilaze svojim kućama. Skupljena jaja pripremaju zajedno i jedu u Čistu srijedu navečer u dvorani plaćajući za njih kako bi prikupili novac za troškove cijeloga pokladnog zbivanja.
Kupljenje jaja, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Kupljenje jaja, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Pokladni utorak

Taj dan u godini malo tko radi. Crkveni sat umjesto u podne zvoni u 11 sati i to je Lastovcima znak za ručak.

U 8 sati ujutro u sali se skupljaju kapo sale, svirač lire i nekoliko pokladara. Uz zvuke lire oni odlaze po uzu (konop po kojem se spušta pokladna lutka s vrha brda u dno sela) kod domaćina koji je čuva cijelu godinu.

Nošenje uze, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Nošenje uze, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Uzu zatim nose do Novog puta (cesta koja vodi u centar sela, a nadmorska visina joj je na pola puta između vrha brda iznad sela i dna sela) gdje je, i dalje uz zvuke lire, mažu sapunom kako bi pokladna lutka – Poklad lakše klizio niz nju.

Mazanje uze sapunom, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Mazanje uze sapunom, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Jedan kraj nose na Pokladovu gržu (vrh brda), a drugi spuštaju na Gornju luku (dno sela gdje se spušta pokladna lutka). Čim se uza razapne viče se tri puta: “Uvo!” i eksplodira jedna bomba.

Vezivanje uze u dnu sela, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Vezivanje uze u dnu sela, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

U isto vrijeme po kućama se otvaraju stare škrinje i vade se brižno spremljene uniforme pokladara. Žene pomažu muškarcima u odijevanju.

Odijevanje pokladara, ožujak 2011. (foto: Vedrana Jerić Miloš)

Odijevanje pokladara, ožujak 2011. (foto: Vedrana Jerić Miloš)

Tek kad su muškarci odjeveni dolaze na red i žene koje sudjeluju u povorci lijepih maškara. U povorci su po dvije žene u paru, često prijateljice ili rođakinje, jednako odjevene. Svaki par smišlja i šije kostim koji se u pravilu odijeva samo jedanput, na pokladni utorak. Kostimiraju se npr. u životinjske likove iz crtanih filmova, morske sirene, dobre vile, kraljice, Ciganke, klaune ili su pak maske neodređene, šarene i vrlo slikovite. Kreiraju se već od Božića, a materijal se nabavlja u Splitu. Sve lijepe maškare, bez obzira što predstavljaju, moraju cijelim ophodom nositi krinke na očima.

Par lijepih maškara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Par lijepih maškara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Pravila ponašanja su točno određena. Uvijek postoje dvije povorke, muški pokladari i ženske lijepe maškare, koje obilaze selo.

Prva i glavna povorka, koja se smatra nositeljem cijele svečanosti, jest povorka pokladara koju čine isključivo muškarci Lastovci.

Povorka pokladara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Povorka pokladara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Drugu povorku, povorku lijepih maškara, unatoč svojoj dojmljivosti rijetko spominjanu u literaturi, čine žene. Desetak muškaraca odjevenih u oficire čuva red i nadgleda lijepe maškare obilazeći s njima selo.

Povorka lijepih maškara, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Povorka lijepih maškara, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Ponekad se pojavljuje i treća, manja grupa – tzv. grube maškare. To su momci odjeveni u liječnike koji obilazile selo naizmjence s pokladarima, pa s lijepim maškarama, te zbijaju šale i uveseljavaju publiku i sve sudionike ophoda.

Skupljanje lijepih maškara počinje već oko 9 sati ispred bivše kino dvorane. Pokladari se skupljaju ispred sale, ali nešto kasnije, iza podneva. U povorci uvijek stoje u parovima, a pravilo je da barem jedan iz para dođe ranije i čuva red. To isto vrijedi i za lijepe maškare. Dakle, redoslijedom kojim dolaze stoje u povorci. Iznimka je da se na početak puštaju stariji pokladari i starije žene jer je na kraju povorke teško plesati završno kolo. Zadnji dolaze kolovođe, kapo sale sanatur.

Pokladari ispred sale, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Pokladari ispred sale, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

U jedan sat iza podneva kapo sale daje znak pokladarima, kojih se skupilo između 25 i 30 parova, te povorka kreće u ophod selom. Na čelu povorke je barjaktar s državnom zastavom, pa magarac s lutkom Pokladom kojeg prate djeca odjevena u uniforme kao i pokladari.

Djeca vode tovara, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Djeca vode tovara, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Za njima ide svirač lire, kapo sale, pa par kolovođa i zatim cijela povorka redoslijedom kojim su pristizali pred salu. Na samom kraju su ponovo djeca. Bez pjesme, ali uz sviranje lire odlaze do načelnika općine tražiti dopuštenje za culjanje (spuštanje lutke niz konop s vrha brda do dna sela) i paljenje lutke Poklada.

Načelnik i kapo sale, pokladari, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Načelnik i kapo sale, pokladari, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Načelnik uz nekoliko prigodnih riječi odobrava zatraženo, rukuje se s kapom, kolovođa zapovijeda: „Otpust!“ i tada počinje najsvečaniji i najvažniji dio običaja. Svi pokladari vođeni kolovođama otplešu skraćenu varijantu pokladarskog kola i krenu dalje prema župnom uredu, sada i uz pjesmu jer su dobili dozvolu od načelnika.

Kolovođa broji pokladare, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Kolovođa broji pokladare, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Lijepih maškara se skupi oko četrdesetak parova. Otprilike istovremeno kad se pokladari povlače u salu saslušati završni govor kapa i lijepe maškare odlaze u kino dvoranu, odmičući se od očiju javnosti gdje im predvodnica kola održi pozdravni govor u kojem je naglasak na poželjnom ponašanju tijekom ophoda.

U povorci stoje po dvije jednako odjevene maškare redoslijedom kojim su stizale na mjesto okupljanja. Na čelu povorke je dječak odjeven u oficirsku uniformu koji nosi barjak s državnom zastavom. Za njim ide svirač lire odjeven u uniformu pokladara pa bijeli i crni oficiri koji zapravo i nisu u povorci nego je tijekom cijelog ophoda obilaze i nadgledaju.

Po odlasku povorke pokladara, pred zgradu općine dolazi povorka lijepih maškara. Pozdrave načelnika općine i prvi puta toga dana otplešu svoje kolo.

Kolo lijepih maškara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Kolo lijepih maškara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Istovremeno su pokladari kod svećenika koji im daje blagoslov za nastavak pokladnih zbivanja. Kolovođa vodi pokladare na prvi sular i određuje koliko će parova plesati skraćeno pokladarsko kolo.

Pokladarsko kolo je lančani ples s mačevima koji u cijelosti izvode Lastovci odjeveni u pokladare samo na Pokladni utorak. Pojedine figure iz kola izvode se na unaprijed dogovorenim sularima u ophodu selom. Broj parova koji plešu kolo ovisi o veličini terase. Uz kolovođe koji su nezamjenjivi tog utorka jer imaju glavnu riječ i odgovorni su za uspjeh kola, na svakoj slijedećoj terasi plešu slijedećih nekoliko parova iz povorke. Plešu se smo neke od figura koje određuje prvi kolovođa u tom trenutku. Dok pet – šest parova pleše, ostalih dvadesetak ih gleda ili se već časte pićem, hladnim narescima i kolačima.

Audio zapis: Pokladarsko kolo

Nakon otplesanog kola i neizbježnog povika „Uvo!“, u kuću ulazi svirač lire, pa kapo sale, kolovođe, a nakon njih svi ostali pokladari koji su plesali na toj terasi. Domaćin ih ugosti, a nakon kratkog čašćenja i druženja, ophod se nastavlja.

Pokladari u kući, veljača 2010. (foto: Stjepan Tafra)

Pokladari u kući, veljača 2010. (foto: Stjepan Tafra)

Zaostajući za povorkom pokladara, lijepe maškare obilaze selo, uz strogo pravilo da se te dvije povorke ne smiju sresti. Lijepe maškare uvijek kasne za pokladarima barem za jednu kuću, a obilaze iste, unaprijed dogovorene kuće u kojima su bili i pokladari.

Na svakoj terasi predvodnice kola povedu kolo s nekoliko parova iz povorke. Kod načelnika i kod svećenika kolo lijepih maškara vode oficiri. Otplešu nekoliko figura vrlo sličnih figurama iz pokladarskog kola samo što ne plešu s mačevima već s rupčićima. One svoje kolo jednostavno zovu naše kolo.

Iako je osnovni korak jednak i vrlo jednostavan, u lijepih maškara je puno opuštenije i ležernije izveden, kao i cijelo kolo. Jednostavnost koraka dopušta bezbroj ponavljanja što na kraju više nalikuje trku negoli plesu.

Ophod selom nastavlja se sve do 14 i 30 sati kada tovar s lutkom Pokladom mora biti u dnu sela – na Gornjoj luci kao donjoj točci za spuštanje, a o tome vodi brigu prvenstveno kapo sale. Poklada skidaju s tovara, a nosač kojega je odredio kapo sale, ga nosi na ramenima na Pokladarovu gržu – vrh brda odnosno gornju točku odakle se spušta. Dok se Poklad na ramenima pokladara uspinje uz brdo, pokladari prilaze uzi pod vodstvom čovjeka koji je zadužen za uzu i otelavaju je (napinju). Lira cijelo vrijeme neumorno svira. Na Pokladarevoj grži Poklada dočekuje meštar od bombi i njegovi pomoćnici.

Stavljanje rakli na uzu, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Stavljanje rakli na uzu, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Stavljaju Poklada na uzu i o njega objese bombe koje pri spuštanju eksplodiraju. Poklad je točno u tri sata popodne spreman za culjanje.

Panorama Lastova i Poklad na uzi, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Panorama Lastova i Poklad na uzi, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Za vrijeme culjanja Poklada, jednog od značajnijih trenutaka u cijelom ritualu, lijepe maškare se zaustavljaju u zadnjoj kući prije Gornje luke i tu čekaju da pokladari krenu dalje u ophod selom.

Culjanje, Veljača 2009. (foto: Stjepan Tafra)

Culjanje, Veljača 2009. (foto: Stjepan Tafra)

Poklad se culja niz uzu tri puta uz pucanje bombi koje vise na njemu.

Culjanje, ožujak 2011. (foto: Vedrana Jerić Miloš)

Culjanje, ožujak 2011. (foto: Vedrana Jerić Miloš)

Prvi puta pukne pet, drugi puta sedam, a zadnji puta devet bombi. Nakon toga skida se uza i nosi se na svoje mjesto gdje čeka slijedeće culjanje dogodine.

Culjanje, veljača 2009. (foto: Stjepan Tafra)

Culjanje, veljača 2009. (foto: Stjepan Tafra)

Poklada se ponovo stavlja na magarca. Nakon sva tri spuštanja lutke čemu su prisustvovali pokladari i publika koja prati cijeli događaj, pleše se pokladarsko kolo. Ovaj put plešu svi pokladari i izvode sve figure, potom se fotografiraju i kreću dalje u ophod selom.

Pokladarsko kolo, ožujak 2011. (foto: Vedrana Jerić Miloš)

Pokladarsko kolo, ožujak 2011. (foto: Vedrana Jerić Miloš)

Tek tada stižu vesele lijepe maškare koje su iz prikrajka pratile culjanje. Poslije pokladara i one sve zajedno otplešu svoje kolo. Njihovo kolo, dakle lančani ples s maramicama, ima u pola manje figura od pokladarskog jer je nemoguće pojedine figure izvesti bez mačeva. Nakon kola i fotografiranja one također nastavljaju ophod selom ponovo prateći pokladare.

Kad su obišli sve kuće u kojima su bili najavljeni, pokladari oko 18 sati dolaze na Dolac gdje cijela svečanost doseže svoj vrhunac.

Dolac, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Dolac, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Dolac je prostor između osnovne škole i crkve na kojem se skupi od 300 do 500 ljudi. Barjaktar sa zastavom i magarac s Pokladom stoje sa strane. Svirač lire odlazi na svoje mjesto ispod crkve, a sredinu Dolca zauzimaju pokladari. Lijepe maškare i ovaj puta zaostaju u zadnjoj kući i čekaju na svoj dolazak na Dolac. Pedesetak pokladara zauzima sredinu Dolca i na znak kolovođe počinju balat pokladarsko kolo. Jedino taj dan u godini, dakle na Pokladni utorak, pokladari u svojim uniformama na Dolcu izvedu cijelo pokladarsko kolo sa svih 10 figura i njihovim ponavljanjima. Redoslijed ponavljanja pojedinih figura ovisi isključivo o prvom kolovođi, njegovim plesačkim sposobnostima i raspoloženju.

Pokladarsko kolo na Dolcu, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Pokladarsko kolo na Dolcu, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)

Dok pokladari plešu svoje kolo na Dolcu, lijepe maškare privode svoj ophod selom kraju. Sa zadnje terase na kojoj plešu, puca pogled na Dolac i kada su pokladari već nekoliko puta ponovili pojedine figure, a Poklada su odnijeli na svlačenje prije paljenja, lijepe maškare kreću prema njima, ali kako same kažu “uvijek kasne”. Dakle, pokladari sami plešu svoje kolo s mnogobrojnim ponavljanjima dok ne dođu lijepe maškare.

Kapo sale priprema Poklada za paljenje, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Kapo sale priprema Poklada za paljenje, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Dolaskom ženskih lijepih maškara na Dolac, pokladari ne prestaju plesati, nego im samo naprave mjesta za njihovo kolo. Usporedo plešu svaki svoje kolo, no pokladari više ne izvode sve figure već samo one jednostavnije. Nakon nekoliko ponavljanja kolovođa pokladara daje znak da se ta dva kola stope u jedno, međusobno se pomiješaju. Par pokladarskih kolovođa se ipak nikad ne razdvaja. Za njima slijedi oficir, pa prva žena kolovođa maškara i dalje iza svakog pokladara ide jedna lijepa maškara. U tom se trenutku na Dolcu nalazi stotinjak pa i više izvođača koji plešu svi zajedno u jednom velikom kolu. Beskrajnim ponavljanjima jednostavnih figura u gotovo trčećem plesnom koraku kao da svi padaju u trans. Iako na izmaku snaga, jer je cijeli utorak protekao u vrlo intenzivnim zbivanjima, nitko ne odustaje. Cijelu godinu svi žive upravo za taj trenutak i sutradan nitko nije bolestan, premda je većina lijepih maškara vrlo oskudno odjevena, a ipak je riječ o veljači i ponekad vrlo niskim temperaturama (oko 0° C).

Atmosfera doseže svoj vrhunac kada se svučeni lutak Poklad nataknut na štap i poliven petrolejem zapali. Kapo sale s gorućom lutkom obilazi Dolac, dolazi do sredine i tu ga drži dok ne izgori do kraja.

Gorući Poklad, pokladari i lijepe maškare, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Gorući Poklad, pokladari i lijepe maškare, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Skupe se svi pokladari i sve lijepe maškare pjevajući i veseleći se dok se zvona crkve ne oglase. To je znak da je sve gotovo.

Gorući Poklad, pokladari i lijepe maškare, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Gorući Poklad, pokladari i lijepe maškare, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Pokladari se okupljaju oko magarca i uz pratnju lire, ali bez pjesme vraćaju magarca njegovom gospodaru. Zatim isprate svirača lire te i sami odlaze svaki svojoj kući odmoriti se i večerati. Lijepe maškare također odlaze svojim kućama malo se ugrijati i odmoriti jer se poslije večere opet cijelo selo okuplja u sali na plesu do zore. Time završava taj burni, raspjevani i rasplesani utorak, Lastovcima najvažniji dan u godini.

Izgoreni Poklad, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Izgoreni Poklad, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)

Čista srijeda

U srijedu ujutro Lastovo je posebno mirno. Većina sudionika, učenici srednjih škola, studenti, Lastovci koji rade u Splitu, Zagrebu ili izvan Hrvatske, vojnici, istraživači i turisti, koji su se vratili ili došli na otok zbog pokladnog zbivanja već su u pola pet ujutro na trajektu za Split. Svi zaposleni Lastovci koji to mogu uzimaju slobodan dan i uglavnom prespavaju jutro.

Navečer u sali pokladarsko društvo organizira završno okupljanje. Pozvani su svi koji su sudjelovali u plesnim večerima i u pokladnim zbivanjima da svojim novčanim prilozima potpomognu u pokrivanju troškova. Članovi društva pripreme prkle i skuhaju jaja koja su grube maškare prikupile u Pretili ponedjeljak da time počaste sve sudionike. Potom se sala zatvara i svatko odlazi svojoj kući.

Čista srijeda, Antun Tonino Karlović, veljača 2013. (foto: Stjepan Tafra)

Čista srijeda, Antun Tonino Karlović, veljača 2013. (foto: Stjepan Tafra)

 

Arhivske fotografije

Preuzeto iz: Lastovski poklad: plesno-etnološka studija, dr. sc. Iva Niemčić – Zagreb, 2011.


Lokalitet
Panorama Lastova i Poklad na uzi, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)Lastovo

Lastovo je otok u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Nalazi se 14 km prema jugu od otoka Korčule. Otok je dug oko 10 km, a širok 5,8 km. Najviši vrh otoka je Hum (417 m). Površina otoka je 41 km2. Upravnom podjelom pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Naseljen je u kontinuitetu već nekoliko tisuća godina. Prvi poznati stanovnici… Pročitaj sve »

09.

Veljača

2016.

Plesovi
Pokladarsko kolo nakon culjanja, ožujak 2011. (foto: Stjepan Tafra)Pokladarsko kolo

Lančani ples s mačevima ili rupčićima sastavni je dio pokladnog zbivanja na Lastovu. Glavne karakteristike tog plesa su da se skupina plesača ili plesačica kreće jednostavnim plesnim trokorakom tvoreći različite geometrijske oblike. Plesači plešu s drvenim mačevima tako da jedan drži dršku svoga mača u desnoj ruci dok drugi drži vrh istoga mača u svojoj… Pročitaj sve »

Kolo lijepih maškara, veljača 2012. (foto: Stjepan Tafra)Kolo lijepih maškara

Lančani ples s mačevima ili rupčićima sastavni je dio pokladnog zbivanja na Lastovu. Glavne karakteristike tog plesa su da se skupina plesača ili plesačica kreće jednostavnim plesnim trokorakom tvoreći različite geometrijske oblike. Plesačice su međusobno povezane rupčićima tako da jedna drži jedan, a druga drugi kraj rupčića. Rupčići su prema povjesničarima plesa zapravo supstituti za… Pročitaj sve »

Nositelj
Logo Udruge Lastovski poklad
Udruga “Lastovski poklad”

Grupa mještana otoka Lastova, zaljubljenika u Lastovski poklad, svjesna vrijednosti ovog jedinstvenog običaja odlučila je osnovati dobrovoljnu udrugu „Lastovski Poklad“. Udruga „Lastovski poklad“ je osnovana na osnivačkoj sjednici održanoj dana 05. travnja 2009. godine i udruga trenutno broji oko 100-ak članova. Ciljevi Udruge su organiziranje i  provođenja običaja Lastovskog poklada, čuvanje i njegovanje tradicije i… Pročitaj sve »

Uloge
Meštar od bombi

Meštar od bombi s jednim pomoćnikom izrađuje bombe u sali tako da određenu količinu baruta stavlja prvo u aluminijsku foliju, a potom u pak-papir zajedno s fitiljima različitih dužina. Također je na pokladni utorak zadužen da na Pokladovoj grži potpali fitilj i pušta Poklada niz uzu uz snažne eksplozije bombi.

Lijepe maškare

Povorku lijepih maškara čine uglavnom žene, nešto manje djeca, rodom s Lastova ili udane za Lastovce i žive u Lastovu. U povorci hodaju posve jednako odjevene po dvije žene – u parovima, često prijateljice ili rođakinje. Svaki par sebi smišlja i šije kostim koji se u pravilu odijeva samo jednom, na pokladni utorak. Kostimiraju se… Pročitaj sve »

Meštar od Poklada

Meštar od Poklada s dvojicom pomoćnika izrađuje Poklada od pljeve (žita, klasa i zobi) i tvrde ribarske mreže malog oka od 10 mm. Meštar je glavni i nitko se ne miješa u njegov posao jer je samo on odgovoran za izgled Poklada.

Crni i bijeli oficiri

Skupina muškaraca odjevenih u crne i bijele oficire čuva red i nadgleda povorku lijepih maškara obilazeći s njima selo. Tvorevina su novog doba odnosno od austrijske vladavine na Lastovu, i koriste uniforme austrijske vojske. Na važnijim mjestima u selu oficiri vode kolo lijepih maškara.

Kolovođa pokladara

Glavni i odgovorni za ples su kolovođe. Kolovođu pokladara izabire pokladarsko društvo. On mora biti vrstan plesač između 40 i 50 godina i imati autoritet budući da je odgovoran za sve pokladare. I kolovođa ima svoga para tzv. drugog kolovođu, čija je uloga savjetovati prvoga, jer, kako sami kažu, „uvijek bolje vidi onaj koji je… Pročitaj sve »

Kolovođa lijepih maškara

Kod lijepih maškara kolovođe su prvi par žena. To su dvije žene koje je izabralo pokladarsko društvo. One već kao djevojčice sudjeluju u lijepim maškarama i vrsne su plesačice. Njihova uloga i autoritet važni su unutar skupine lijepih maškara, odnosno vrijede samo za žene u povorci.

Sanatur

Svirač lire.

Pokladar

Lastovac (rođen na Lastovu ili mu je barem jedan od roditelja rođeni Lastovac) na pokladni utorak odijeva pokladarsku odoru i postaje pokladar, spreman i voljan poštivati sve regule običaja i svoje starije vođe.

Kapo sale

Kapo sale je osoba koja vodi računa o organizaciji poklada i to ne samo u sali kako mu ime govori. On je odgovoran za red i disciplinu općenito te za poštivanje redoslijeda zbivanja. Tu mu ulogu dodjeljuje pokladarsko društvo koje broji od 100 do 150 članova i koje ga je dužno slušati, poštivati i pomagati… Pročitaj sve »

Video sadržaj: Culjanje, ožujak 2009.

Video sadržaj: Plesne večeri u sali, ožujak 2011.

Video sadržaj: Balo pod liru, ožujak 2011.

Video sadržaj: Dječji maskenbal, ožujak 2011.

Video sadržaj: Završno kolo I, ožujak 2009.

Video sadržaj: Završno kolo II, ožujak 2009.

Video sadržaj: The short happy life of the Poklad, ožujak 2011.

1
Lijerica (lirica, lira)

je solističko gudaće glazbalo s trima žicama koje svirač, sjedeći, naslanja na koljeno i svira gudalom. U živoj je uporabi u Dubrovačkom primorju, Konavlima i na poluotoku Pelješcu te na otocima Mljetu i Lastovu. Kruškoliko tijelo lijerice izdubljeno je od jednog komada drva koje se produžuje u širi vrat i glavu u obliku srcolikog lista. To je tijelo pokriveno tankom daskom (glasnjača) na kojoj su dva polukružna otvora.

2
Podiglo se malo četovanje

Podiglo se, podiglo se malo četovanje,
tranle, ranle, ranla-la
malo četovanje.
(prema istom obrascu ponavljanja nastavlja se svaki stih pjesme)

Mala četa al' je ognjevita.
Među sobom četa govorila:
„Čemu nami naše četovanje,
kad nemamo pred nami vojvode.
Homo na dvor Alijinoj majci,
Da nam poda Aliju mladoga“.
Kako reklo malo četovanje,
Kako reklo tako učinilo.
Noćno su joj na bijeli dvor došli,
Tiho mi ju iza dvora zovu:
„O gospojo Alijina majko!
Je l' u dvoru, je l' se oženio?
Bili nam ga za vojvodu dala?
Pred družinom da nam nosi barjak,
Pred Ivanom mladim Seljaninom“.
Govori im Alijina majka:
„Nije u dvoru Alije mojega,
Da je u dvoru ne bi vam ga dala,
Moj se Ale skoro oženio,
Nit' se ljube lica naljubio,
Nit' tankoga grlca nagrlio,
Ni na ruci naspa'o djevojci.“
Kroz san čuje Ale, d'jete mlado,
Na lake se noge uzdigao
Družinu je svoju dozivao:
„Družinice, mila braćo moja,
Čekajte me, ne ostavite me,
Ja ću s vama u četu za druga,
Pred družinom nosit ću vam barjak,
Pred Ivanom mladim Seljaninom“.
Govori mu Alijina majka:
„Ne hod' tamo, drago d'jete moje,
Ne hod' tamo jer se vratit nećeš.
Imala sam devet braće tvoje,
Svih je devet četa pogubila,
I tebe će, Alu desetoga“.
Ali Ale majku ne slušaše,
Neg' on ide u četu z druga
Pred družinom da im nosi barjak.
Kad su došli sred gore zelene,
Pukne puška iz polja Petrova
I pogodi Alu desetoga,
U zlo mjesto, u čelo junačko,
Mrtav Ale crnoj zemlji pade
Mrtav pade, više ne ustade.
Družinici je svojoj govorio:
„Nosite me družinice moja,
Nosite me, ne ostavljajte me,
Na dva koplja, a četiri druga,
Dva pjevajte, a dva otpjevajte,
A četiri iz pušak' pucajte,
Nek' nas čuju naše mile majke,
Neka reču da smo zadobili“.

3
Zelena naranča

Izašla je, izašla je, zelena naranča,
Tranle, ranle, ranla-la,
zelena naranča.

Iza mira od bijeloga grada.
Lijepa mi je roda urodila,
Lijepa roda tri ljute naranče.
Trga mi je Mare, lijepa Mare,
Prvu Mare ku je otrgala,
Tu mi šalje gradu Dubrovniku
A njoj grade od zlata jabuku.
Na temu mu Mare zahvalila:
„Hvala tebi, grade Dubrovniče,
Hvala tebi na jabuci zlatnoj
Ne znaš, grade, što je za djevojku.“
Drugu Mare ku je otrgala,
Tu je šalje duždu od Mletaka
A njoj dužde tanjahnu galiju.
Na tomu mu Mare zahvalila:
„Hvala tebi, dužde od Mletaka
Ne znaš, dužde, što je za djevojku.“
Treću Mare ku je otrgala,
Tu si šalje gradu Carigradu
A njoj grade konja i deliju.
Na temu mu Mare zahvalila:
„Znadeš, grade, što je za djevojku.“


Na vrh