Ivan Lozica diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1977. magistrirao je na istome fakultetu (smjer književnost), obranivši rad o knjizi Della Poetica hrvatskoga renesansnog filozofa Frane Petrića. Doktorirao je (također u Zagrebu, 1989.) disertacijom: “Teatrabilni oblici folklora u Hrvatskoj”.
Od 1976. godine radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku. U znanstvenome radu interdisciplinarno je usmjeren: bavi se istraživanjem folklornoga kazališta, usmene književnosti, običaja (ponajviše pokladnih), ali i drugim aspektima hrvatske tradicijske kulture te teorijskim i metodološkim pitanjima folkloristike.
Objavio je sedamdesetak studija i članaka te knjige Izvan teatra (1990.), Folklorno kazalište (1996.), Hrvatski karnevali (1997.), Poganska baština (2002.) i Zapisano i napisano: folkloristički spisi (2008.).
Od 1975. do 1977. predavao je estetiku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, od 1990. povremeno predaje na dodiplomskome i poslijediplomskome studiju Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma Odsjeka za komparativnu književnost te na doktorskome studiju Hrvatskih studija u Zagrebu. Bio je mentorom magistrandima i doktorandima i članom povjerenstava za obranu disertacija i magisterija te voditeljem znanstvenih projekata. Od 1985. godine stalni je član uredništva, a od 1999. do 2011. godine glavni i odgovorni urednik časopisa Narodna umjetnost te ravnatelj Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.