Žrnovo

Žrnovo je ruralno naselje na istočnom dijelu otoka Korčule. Kao i većina starijih ruralnih naselja na otoku, zaklonjeno je od mora, u prostranoj kotlini koja obuhvaća nekoliko velikih bazena plodne zemlje. Čine ga četiri zaseoka: Prvo selo, Brdo, Kampuš i Postrana, organizirana oko obradivih površina koje su u prošlosti bile temelj gospodarstva sela. Vinogradarstvo i maslinarstvo su stoljećima određivali osnovni životni ritam mještana, oblikovali njihove navike i njihov životni prostor. Danas su Žrnovci uglavnom okrenuti industrijskim, zanatskim i ugostiteljskim zanimanjima, pa poljoprivreda igra sporednu ulogu u oblikovanju njihovog svijeta. Kamenoklesarstvo je jedna od zanatskih djelatnosti na koju su osobito ponosni te je drže dijelom svoje tradicije. Širom sela mogu se naći različiti kameni artefakti koji svjedoče o visokoj vještini ovih zanatlija: lijepo oblikovane kamene kuće, dvorišta, križevi, kolune, volti…

Distrikt sela obuhvaća nekoliko većih uvala na južnoj i sjevernoj strani otoka koje su oduvijek predstavljale važne točke interesa za mještane – nekada zbog ribolova, vinograda i eksploatacije kamena, danas uglavnom zbog turizma. Tako se na južnoj, postranskoj strani nalaze uvale Rasohatica, Pavja luka, Orlanduša i Bratinja luka, dok se na strani od Prvog sela nalaze Medvinjak, Žrnovska banja, Vrbovica i Tri žala.

Iako naziv Žrnovo sugerira homogenu geografsku i kulturnu cjelinu, između mještana Prvog sela i Postrane postoji izražena svijest o međusobnoj različitosti koja u velikoj mjeri usložnjava identitet ovog sela.

Grad Korčula se nalazi 4 kilometra od Žrnova. Svojim jakim administrativnim, gospodarskim i kulturnim utjecajem ostavio je dubok trag u materijalnoj i duhovnoj kulturi Žrnovaca, te je u velikoj mjeri odredio njihovu orijentaciju u životnom prostoru.

U samom središtu kotline prošarane lancima dolomitnih stijena dominira matična crkva svetog Martina. Stari Žrnovci su svoj život promišljali u dubokoj povezanosti sa svojim vjerskim uvjerenjima, pa su, uz poljoprivredne radove, upravo vjerski blagdani bili punktovi prema kojima su oblikovali svoje godišnje kalendare.

Književnik Petar Šegedin je najmarkantnija ličnost iz novije hrvatske povijesti čije je porijeklo, a dijelom i rad, vezan uz Žrnovo. Njegov roman „Djeca božja“ (MH, 1946.), osim značaja za cjelokupnu hrvatsku kulturu, sadrži obilje dragocjenih antropoloških podataka o Žrnovu iz prve polovice 20. stoljeća.

Vinko Didović