U kući domaćina slijedi obredna igra, odnosno sve djevojke pjevaju određene pjesme, a kraljevi izvršavaju pojedine naredbe iz tih pjesama, dok kraljice stoje na mjestu. Ako su kraljevi sjedili na stolicama, tada obredna igra počinje pjesmom:
Ustante se kralju, ustante se kralju, ljeljo!
Kraljevi ustaju sa stolica, nakon toga pjevaju sljedeći stih, a ako nisu sjedili, njega pjevaju prvog:
Ajd pošeći kralju, ajd pošeći kralju, ljeljo!
Kraljevi se razdvoje na dvije strane i krenu u dvije kolone oko kraljica. Prilikom susreta tih dvaju kolona iza kraljica, kvrcnu se sabljama, a isto ponove i naprijed. Ovu radnju ne stignu izvršiti samo pod pjesmom Ajd pošeći kralju…, nego je nastavljaju i pod sljedećom pjesmom:
Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo!
Osim što završavaju šetnju oko kraljica, pod ovom pjesmom kraljevi formiraju kolo. Nakon toga pjevaju:
Ajd poigraj kralju, ajd poigraj kralju, ljeljo!
I tada gajdaš ili samičar zasvira Kolo. Sličnu obrednu igru radile su i nekadašnje ljelje. Otkako je običaj obnovljen, uvedena je još jedna drugačija obredna igra i ona se najčešće izvodi, igra prije spomenuta, vrlo rijetko. Ova igra također počinje pjesmom Ustante se kralju, ustante se kralju, ljeljo, kraljevi ustaju, nastavlja se pjesmom Ajd pošeći kralju, ajd pošeći kralju, ljeljo, ovdje se kraljevi razdvajaju na dvije strane formirajući u hodu dva manja polukruga. Nakon toga pjevaju: Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo, kraljevi tada idu jedni prema drugima i stanu u dvije linije, jedne pored drugih, kao kada šeću ulicom. Onda slijedi stih koji nisu poznavale stare ljelje, odnosno one koje su sudjelovale u ophodima do 1966. g. Udri sabljom kralju, udri sabljom kralju, ljeljo, kraljevi se okrenu jedni prema drugima i u ritmu pjesme udaraju sabljama.
Nakon toga pjevaju Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo, kraljevi se međusobno obiđu u dvije kolone i formiraju kolo. Tada pjevaju Ajd poigraj kralju, ajd poigraj kralju, ljeljo i onda svirač zasvira Kolo.
Kolo je svaki svirač oduvijek svirao na svoj način, a zapravo je nekakva vrsta Šokačkog kola. Igrajući Kolo, djevojke i dalje u desnoj ruci drže sablju, a lijevom rukom drže za desni lakat plesačicu do sebe. Kolo ljelja pleše se isto kao i Šokačko kolo. U Kolu djevojke prekinu svirača pjesmom, a pjevaju se deseterački stihovi. Dok svirač svira, djevojke u Kolu ponekad znaju, plešući, sve zajedno spustiti sablje u sredinu kola i ponovno ih podići.
Djevojke u Kolu i udaraju sabljama, tako da svaka druga plesačica udara, a svaka druga samo podmeće sablju sad lijevo sad desno.
U Kolu pjevaju deseteračke stihove o ljeljama, domaćinu, svekrvama i Gorjanima:
Al’ je lipo pogledati ljelje,
Kad naprave veliko veselje.
Žitno klasje otišlo u ljelje,
A stoklasa za ljeljama kasa.
Sitno žito ošlo u kraljice,
A ražulja za njima se šulja.
Aoj gazda od ovoga dvora,
Živila ti familija tvoja.
Aoj gazda od ovoga dvora,
Živila ti gazdarica tvoja.
Aoj gazda velika ti fala,
Što nam tvoja desna ruka dala.
Lipo tilo odgojila mama,
Sebi sina, a meni milana.
Ne ljubi se lipo ni bogato,
Već se ljubi što je umiljato.
Svekrvice, redi svoga sina,
Ja ću sebe bi’ ćemo k’o bebe.
Pitaju me odakle si seko,
Šljiva rana, ja sam iz Gorjana.
Oj, Gorjani, selo umiljato,
Momci srebro, a djevojke zlato.
Nakon nekoliko pjesama u Kolu, svirač prestaje svirati. Tada djevojke pjevaju:
Rastante se kralju, rastante se kralju, ljeljo!
Kraljevi otvaraju kolo i ponovno stanu na liniju, kao i u prvobitnom položaju. Nakon toga pjevaju:
Poklonte se kralju, poklonte se kralju, ljeljo!
I uz pjesmu se naklone domaćinima, a oni ih počaste pićem, kolačima, suhomesnatim proizvodima te ih darivaju. Darove sakupljaju prosjaci s korpom, a darovi su pretežno novac, iako znaju dobiti i vino, kobasicu, kulin i slično.
Preuzeto iz: Gorjanske ljelje, Ivan Lović – Gorjani, 2012.
15.
May
2016.