Korčula

Korčula (grč. Κορκυρα Μελαινα/Korkyra Melaina, lat. Corcyra Nigra, tal. Curzola) je grad na istoimenom otoku u Dubrovačko–neretvanskoj županiji u Hrvatskoj. Sastoji se od 5 naselja i to su: grad Korčula, Čara, Pupnat, Račišće i Žrnovo.

Grad Korčula nalazi se na sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule, a sagrađen je na poluotočiću isturenom u Pelješki kanal. Opkoljen je kulama i zidinama, koje uz sam zemljopisni položaj naglašavaju stratešku ulogu grada Korčule koji izdaleka promatran izgleda kao grad utvrda. Zbog zemljopisnih, povijesnih i kulturnih značajki grad Korčula je oduvijek bio administrativno i vjersko središte otoka, a niz posebnosti Korčulu čini jednim od istaknutijih hrvatskih povijesnih gradova.

Spomenimo samo Statut grada i otoka Korčule, jedan od najstarijih pravnih dokumenta u ovom dijelu Europe, nastao u 13. st. Njime se regulirao život u srednjevjekovnom gradu, izgrađenom po strogim regulama srednjevjekovnog urbanizma. Srednjevjekovni raster grada Korčule, u obliku riblje kosti, očuvan je i do danas i predstavlja posebnost po kojoj je Korčula poznata i prepoznatljiva. U tako strogoj urbanoj kompoziciji, na strogo određenim parcelama nastale su kuće, palače i crkve ukrašene vješto izrađenim elementima arhitektonske dekoracije pa dovratnici, doprozornici, balkoni, razdjelni vijenci razigravaju pročelja korčulanskih kuća.

Prvi put grad Korčula spominje se u 10. st., a još uvijek je neutvrđeno točno vrijeme njegova nastanka. Najstariji građevni ostaci Korčule fragmenti s pleternom ornamentikom, upravo i datiraju iz 10.–11. st., a Hrvati koji su u 9. st. naselili grad nazivahu ga hrvatskim imenom Krkar ili Karkar. Godine 1001. Korčula prvi put dolazi pod vlast Venecije. Nakon kratkotrajnog razdoblja te prve venecijanske vladavine nad Korčulom, Korčula mijenja gospodare, najprije došavši pod vlast Zahumlja, a potom i hrvatsko–ugarskih kraljeva. Venecija ponovo preuzima vlast nad Korčulom 1256. godine. Znamenita svjetska ličnost 13. st. čije se ime vezuje uz Korčulu je Marko Polo. Godine 1298. u blizini Korčule sukobile su se venecijanska i genoveška flota. U tom pomorskom boju zarobljen je  Marko Polo koji se borio na strani Venecije. Godine 1301. u Korčuli se osniva biskupija te najstarija korčulanska bratovština – bratovština Svih Svetih. Bratovština Sv.Roka osnovana je koncem 16. st., a bratovština Gospe od Pojasa–Sv.Mihovila početkom 17. st. Osim što su imale vjerski i socijalni značaj, ove su bratovštine sudjelovale i u oblikovanju kulturne povijesti Korčule. Sredinom 14. st. Korčula kratkotrajno potpada pod vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva.

Venecija ponovo zauzima Korčulu 1420. i zadržava vlast nad gradom i otokom sve do pada Venecijanske Republike 1797., a nakon toga Korčulom gospodare Austrijanci, Francuzi, Rusi, te Englezi od 1813. do 1815. Slijedi stoljeće austrougarske vladavine nad Korčulom. Godine 1871. došlo je do značajnih političkih promjena: pobjedom Narodne stranke na općinskim izborima na čelo općine dolazi Rafo Arneri, zastupnik u Dalmatinskom saboru.

Nakon Prvog svjetskog rata Korčula 1921. pripada Kraljevini SHS. U Drugom svjetskom ratu Korčulu je od 1941. do 1943. bila pod talijanskom, a od konca 1943. do rujna 1944. pod njemačkom okupacijom. Nakon završetka rata Korčula je bila u sklopu SFR Jugoslavije, a po stvaranju Republike Hrvatske njezin je sastavni dio.

Dan Grada Korčule – Sv.Todor, slavi se 29. srpnja. Iako je svetac zaštitnik Korčule Sv. Marko, kult Sv.Todora ovdje je znatno naglašeniji. Slavi se od sredine 18.st.