Ophod gorjanskih ljelja

Običaj ljelja je proljetni ophod koji se održava jednom godišnje, na katolički blagdan Duhova. Crkva tada obilježava silazak Duha Svetoga na Mariju i apostole. Duhovi ili Pedesetnica slave se 50 dana nakon Uskrsa i dolaze između 10. svibnja i 13. lipnja. Blagdan se slavi dva dana: nedjeljom (Duhovi ili Dovi, prvi dan Duhova) i ponedjeljkom (Duhovni ponedjeljak, drugi dan Duhova ili Dova). Iako se običaj ljelja održava na Duhove, on nema nikakvih crkvenih obilježja. Održavao se u Gorjanima do 1966. godine i ponovno od 2002. godine do danas. Kako se običaj nije održavao u selu čak 36 godina, ponovnom obnovom nešto je izmijenjen i prilagođen za održavanje u današnje vrijeme.

Današnji izgled običaja (2002.-2011.)

Malo je onih koji su vjerovali da će se običaj ikada ponovno pokrenuti, ali to se dogodilo 2002. godine i nastavio se održavati svake godine do danas. Običaj je obnovljen na inicijativu tadašnje voditeljice KUD-a „Gorjanac“ – Marije Bučanović, uz potporu tadašnjeg predsjednika KUD-a – Karla Šipoša, ostalih članova društva i mještana Gorjana. Običaj održavaju članice i članovi KUD-a „Gorjanac“.

Za razliku od nekadašnjih ljelja, koje su tijekom 20. stoljeća imale više pauza i običaj se rijetko izvodio više uzastopnih godina, u novije vrijeme, otkako je obnovljen, običaj se održao na blagdan Duhova svih deset puta u deset godina.

Blagdan Duhova više se ne naziva Dovi kao nekada, već samo Duhovi, a običaj ljelja održava se samo nedjeljom, na prvi dan Duhova.

Običaj je u Gorjanima oduvijek nosio samo naziv ljelje, a u novije vrijeme počeli su ga nazivati i kraljice. Naziv kraljice na području Đakovštine koristio se pretežno u srpskim selima, a koristili su ga i u hrvatskim selima u drugim područjima Slavonije, Srijema, Baranje i Bačke. Danas ga, kao općeniti naziv za ovu skupinu običaja, i u Gorjanima nazivaju kraljice. U Gorjanima su kraljice djevojke koje obnašaju jednu od uloga u samom običaju ljelja.

Glavne uloge imaju djevojke, najčešće u dobi od 13. do 24. godine, a osim njih sudjeluju i momci. Nekada su znali sudjelovati i oženjeni muškarci, a danas više ne sudjeluju. Djevojke su po ulogama podijeljene na kraljeve i kraljice, a momci su prosjaci i svirači. Broj sudionika nije određen, većinom je bilo 8 kraljeva, osim 2008. godine kada ih je bilo 12 te 2009. i 2010. g. kada ih je bilo 10. Broj kraljica kretao se od 3 do 8, dok se broj momaka u pratnji ljelja kretao od 4 do 21.

Na sam blagdan Duhova sudionici ljelja oblače se kod kuće, nakon toga odlaze u Dom DVD-a. U Domu KUD „Gorjanac“ ima svoju prostoriju, ondje sudionici uzimaju potrebne rekvizite i nakon što su se okupili, odlaze u župnu crkvu sv. Jakoba (starijeg) apostola na svetu misu. U crkvi sjede ispred oltara na stolicama ili na klupama, u prvim redovima su kraljevi, za njima kraljice te momci.

Pod misom se pjevaju prigodne pjesme posvećene Duhu Svetom. Većinom je za pjesmu u crkvi bila zadužena časna sestra reda sestara sv. Križa iz Đakova, magistrica Meri (Marica) Gotovac, koja je ujedno i svirala, kako na Duhove, tako i inače u crkvi. Pjesmu započne počimalja (većinom jedna od starijih žena), a prati je cijela crkva. 2010. i 2011. g. pod misom na Duhove svirao je tamburaški orkestar iz Gorjana pod vodstvom učitelja Tomice Ivanovića.

Nakon svete mise igra se Kolo pred crkvom, većinom uz pratnju tamburaša.

Deseterački stihovi u Kolu:

Sva su sela uokolo b’jela,

A Gorjani stoje k’o kapela.

 

Oj, Gorjani, selo je bogato,

Momci srebro, a djevojke zlato.

 

Oj, Gorjani, selo u dva reda,

Iz daleka k’o Zagreb izgleda.

 

Nakon Kola, po nekom nepisanom pravilu, svira se Sitno pa Kabanica:

 


Kabanica od seksera, haj, haj,

Do’ će dika dok večera, haj, haj!

 

Kabanica i na njoj su rojte,

Oj, čobani, kiše se ne bojte!

 

Kabanica u četiri pole,

Poljubi me, milo janje moje!

 

Nakon Kola sudionici kreću u ophod selom. 2009. g. ljelje nisu bile na svetoj misi, nego su kretale ih školskog dvorišta. Ako ih prima župnik, tada najprije odlaze kod njega, ako ne, odlaze kod onih domaćina koji su ih odlučili primiti. Svi koji žele primiti ljelje jave se nekome od članova KUD-a „Gorjanac“ te se nakon toga organizira redoslijed kojim će ljelje ići.

Ljelje najčešće idu stazom, iako nekada znaju ići i cestom, u povorci. Na početku su kraljevi, za njima kraljice, prosjaci pa gajdaš i tamburaši. Kraljevi i kraljice idu u paru, dvije po dvije djevojke. Ako je neparan broj kraljeva ili kraljica tada u zadnjem redu kraljeva ili kraljica idu tri djevojke, dok su nekada tri djevojke išle u prvom redu kraljeva ili kraljica. U odnosu na nekadašnji redoslijed promijenjen je i položaj prosjaka, oni su nekada išli na početku povorke, a danas većinom idu između kraljica i svirača, osim 2011. godine kada su ponovno išli na čelu povorke.

Hodajući ulicom prema kućama koje primaju ljelje, djevojke pjevaju napjev ljelja, melodija je u svim pjesmama ista, kako u ovima na ulici, tako i u onima u dvorištu, razlikuju se samo riječi.

Pjevaju se ovi napjevi:

Mi idemo ljeljo, mi idemo kralju, ljeljo

Od dvora do dvora, od dvora do dvora, ljeljo

Do careva stola, do careva stola, ljeljo

Đe car vino pije, đe car vino pije, ljeljo

A carica spava, a carica spava, ljeljo

Car caricu budi, car caricu budi, ljeljo

Među oči ljubi, među oči ljubi, ljeljo

Ustante carice, ustante carice, ljeljo

Došle su kraljice, došle su kraljice, ljeljo!

 

Ili:

 

Mi idemo ljeljo, mi idemo kralju, ljeljo

U polje smiljevo, u polje smiljevo, ljeljo

Smilje da beremo, smilje da beremo, ljeljo

Smilje i kovilje, smilje i kovilje, ljeljo

Kralje da kitimo, kralje da kitimo, ljeljo

Kralje i kraljice, kralje i kraljice, ljeljo!

 

Ili:

 

Paun dolom šeće, paun dolom šeće, ljeljo

Perje mu trepeće, perje mu trepeće, ljeljo

Često se okreće, često se okreće, ljeljo

Stoji li mu lipo, stoji li mu lipo, ljeljo

Kano na divojci, kano na divojci, ljeljo

Roklja i rukavi, roklja i rukavi, ljeljo

I rubina tanka, i rubina tanka, ljeljo!

 

Prilikom prijelaza ceste, ljelje pjevaju:

 

Mi idemo ljeljo, mi idemo kralju, ljeljo

Priko na Dunavo, priko na Dunavo, ljeljo

Pa na vodu ladnu, pa na vodu ladnu, ljeljo!

 

Danas ljelje primi najčešće desetak kuća u selu pa je razmak između dviju kuća koje primaju ljelje malo duži. Kada djevojke otpjevaju jedan od napjeva do kraja, stanu s pjesmom. Tada svirači zasviraju najčešće Bećarac, Drumarac ili Gorjansko kolo.

 

Stihovi Bećarca:

 


Al’ je pala tija ladovina,

Mogla bi se kupit đetelina.

 

Al’ je lipo kad tambura svira,

Tanka žica u srce me dira.

 

Alaj volim kad garava spava,

Kad raširi ruke na jastuke.

 

Bećar kapu na oči navlači,

Jedva čeka da se malo smrači.

 

Cura pendžer otvorila širom,

Da ju baja udari šeširom.

 

Cura meće na pendžere cvijeće,

Dok je mene, udati se neće.

 

Evo braće, evo Gorjanaca,

Koji ljube cure bez novaca.

 

Evo braće, evo Gorjanaca,

Svake srijede u zatvoru sjede.

 

Evo braće iz gorjanskih brda,

Jadan onaj k’o se s nama sprda.

 

Idem šorom, pucam revolverom,

Da zavadim curu sa švalerom.

 

Ja se kerim, moji i ne znadu,

Al’ da znadu da mi para dadu.

 

Kad bećari šorom zapjevaju,

Pendžeri se širom otvaraju.

 

Kapo moja klopava i stara,

Nisi više za mene bećara.

 

Keriti se i bećariti se,

To mi Bože dojadit ne može.

 

Mili Bože, alaj se nadigo,

Oblačina, past će kišurina.

 

Mala moja, na sokak izađi,

Spala kapa, ajde mi ju nađi.

 

Mala moja, pravi prozor veći,

Podero sam leđa ulazeći.

 

Moj kolega, ćuprija se gega,

Nek se gega, ti si moj kolega.

 

Nema konja što su lipicanci,

Nit’ bećara k’o što su Gorjanci.

 

Oj, Gorjani, selo u dva reda,

Iz daleka k’o Zagreb izgleda.

 

Ova moja tamburica znade,,

Di god koja curica imade.

 

Ovim šorom i ovim sokakom,

Cvale ruže za mojim korakom.

 

Ovim šorom nikad blata nema,

Samo sada i kad kiša pada.

 

Procvala je ruža i lelija,

Pa miriši cijela Slavonija.


 

Domaćini, koji primaju ljelje, širom otvore kapiju, u dvorištu postave stol na kojemu su piće, kolači i suhomesnati proizvodi, a često su za kraljeve postavljene stolice. Nekada su stolice s vankušima za kraljeve priređivale samo mlade snaše, dok ih danas znaju prirediti i u ostalim dvorištima. Priredi se onoliko stolica koliko ima kraljeva.

Kada se dođe blizu one kuće koja prima ljelje, tamburaši staju sa svirkom, a ljelje počinju pjevati pjesmu domaćinu. Domaćini ljelje dočekaju na ulazu u dvorište, ponekad flašicom rakije u ruci. Ljelje pjevajući ulaze u dvorište, stanu na odgovarajuću poziciju i pjevaju započetu pjesmu do kraja. Ako su u dvorištu stolice, tada kraljevi stoje ispred stolica ili sjednu na njih, a kraljice iza stolica; ako stolica nema, kraljice su ponovno iza kraljeva i svi zajedno stoje na odgovarajućem mjestu u dvorištu, okrenuti domaćinima.

Pjesma, koju ljelje pjevaju prilikom ulaza u dvorište i u dvorištu, prigodna je pjesma, koja se pjeva ovisno o tome tko živi u kući (npr. ako domaćini imaju u kući muško i žensko dijete ili momka i curu, tada ljelje pjevaju Ovdi nama kažu bratac i sestrica… itd.)

 

U kući gdje žive brat i sestra pjevaju:

 

Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo

Bratac i sestrica, bratac i sestrica, ljeljo

Seku vi udajte, seku vi udajte, ljeljo

Brata nama dajte, brata nama dajte, ljeljo

Da ga mi ženimo, da ga mi ženimo, ljeljo

S našim desnim kraljem, s našim desnim kraljem, ljeljo

Il’ s  l’jevom kraljicom, il’ s l’jevom kraljicom, ljeljo!

 

Ako u kući živi momak, pjevaju:

 

Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo

Momče neženjeno, momče neženjeno, ljeljo

Il’ ga vi ženite, il’ ga vi ženite, ljeljo

Il’ ga nama dajte, il’ ga nama dajte, ljeljo

Da ga mi ženimo, da ga mi ženimo, ljeljo

Sa našom kraljicom, sa našom kraljicom, ljeljo!

 

U kući gdje živi djevojka, pjevaju:

 

Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo

Seka neudana, seka neudana, ljeljo

Il’ ju vi udajte, il’ ju vi udajte, ljeljo

Il’ ju nama dajte, il’ ju nama dajte, ljeljo

Da ju mi udamo, da ju mi udamo, ljeljo

Za našega kralja, za našega kralja, ljeljo!

 

Ako u kući živi mlada snaša (udana žena), ljelje pjevaju:

 

Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo

Skoro dovedena, skoro dovedena, ljeljo

Al’ je naučena, al’ je naučena, ljeljo

Dvore je pomela, dvore je pomela, ljeljo

Vode je donela, vode je donela, ljeljo

Vankuše redala, vankuše redala, ljeljo

Kralje je čekala, kralje je čekala, ljeljo

Kralje i kraljice, kralje i kraljice, ljeljo!

 

U kući iz koje je djevojka koja sudjeluje u ljeljama, pjevaju:

 

Oj, kraljeva majko, oj, kraljeva majko, ljeljo

Izađi pred kralja, izađi pred kralja, ljeljo

Kralj se umorio, kralj se umorio, ljeljo

Sablju polomio, sablju polomio, ljeljo

Il’ mu novu kujte, il’ mu novu kujte, ljeljo

Il’ drugu kupujte, il’ drugu kupujte, ljeljo!

 

Kada ulaze u dvorište seoske gospode, npr. kod župnika, pjevaju:

 

Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo

Gospodski su dvori, gospodski su dvori, ljeljo

Šikrom šikrovani, šikrom šikrovani, ljeljo

Zlatom okovani, zlatom okovani, ljeljo

Kralje dočekali, kralje dočekali, ljeljo

Kralje i kraljice, kralje i kraljice, ljeljo

Lipo darivali, lipo darivali, ljeljo!

 

Slijedi obredna igra, odnosno sve djevojke pjevaju određene pjesme, a kraljevi izvršavaju pojedine naredbe iz tih pjesama, dok kraljice stoje na mjestu. Ako su kraljevi sjedili na stolicama, tada obredna igra počinje pjesmom:

 

Ustante se kralju, ustante se kralju, ljeljo!

 

Kraljevi ustaju sa stolica, nakon toga pjevaju sljedeći stih, a ako nisu sjedili, njega pjevaju prvog:

 

Ajd pošeći kralju, ajd pošeći kralju, ljeljo!

 

Kraljevi se razdvoje na dvije strane i krenu u dvije kolone oko kraljica. Prilikom susreta tih dvaju kolona iza kraljica, kvrcnu se sabljama, a isto ponove i naprijed. Ovu radnju ne stignu izvršiti samo pod pjesmom Ajd pošeći kralju…, nego je nastavljaju i pod sljedećom pjesmom:

 

Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo!

 

Osim što završavaju šetnju oko kraljica, pod ovom pjesmom kraljevi formiraju kolo. Nakon toga pjevaju:

 

Ajd poigraj kralju, ajd poigraj kralju, ljeljo!

 

I tada gajdaš ili samičar zasvira Kolo. Sličnu obrednu igru radile su i nekadašnje ljelje. Otkako je običaj obnovljen, uvedena je još jedna drugačija obredna igra i ona se najčešće izvodi, igra prije spomenuta, vrlo rijetko. Ova igra također počinje pjesmom Ustante se kralju, ustante se kralju, ljeljo, kraljevi ustaju, nastavlja se pjesmom Ajd pošeći kralju, ajd pošeći kralju, ljeljo, ovdje se kraljevi razdvajaju na dvije strane formirajući u hodu dva manja polukruga. Nakon toga pjevaju: Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo, kraljevi tada idu jedni prema drugima i stanu u dvije linije, jedne pored drugih, kao kada šeću ulicom. Onda slijedi stih koji nisu poznavale stare ljelje, odnosno one koje su sudjelovale u ophodima do 1966. g. Udri sabljom kralju, udri sabljom kralju, ljeljo, kraljevi se okrenu jedni prema drugima i u ritmu pjesme udaraju sabljama.

Nakon toga pjevaju Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo, kraljevi se međusobno obiđu u dvije kolone i formiraju kolo. Tada pjevaju Ajd poigraj kralju, ajd poigraj kralju, ljeljo i onda svirač zasvira Kolo.

Kolo je svaki svirač oduvijek svirao na svoj način, a zapravo je nekakva vrsta Šokačkog kola. Otkako je običaj obnovljen, prve dvije godine ljeljama su Kolo svirali gorjanski samičari, 2002. godine Tomislav Bogdanović, a 2003. Marko Birtić. 2004. godine svira gajdaš Domagoj Pavić iz Đakova, a od 2005. do danas gajdaš Ivan Lović iz Gorjana. Iznimka je 2009. g. kada su ljeljama svirali tamburaši jer gajdaš nije mogao sudjelovati u ophodu.

Igrajući Kolo, djevojke i dalje u desnoj ruci drže sablju, a lijevom rukom drže za desni lakat plesačicu do sebe. Kolo ljelja pleše se isto kao i Šokačko kolo. U Kolu djevojke prekinu svirača pjesmom, a pjevaju se deseterački stihovi. Dok svirač svira, djevojke u Kolu ponekad znaju, plešući, sve zajedno spustiti sablje u sredinu kola i ponovno ih podići.

Djevojke u Kolu i udaraju sabljama, tako da svaka druga plesačica udara, a svaka druga samo podmeće sablju sad lijevo sad desno.

 

U Kolu pjevaju deseteračke stihove o ljeljama, domaćinu, svekrvama i Gorjanima:

 

 

Al’ je lipo pogledati ljelje,

Kad naprave veliko veselje.

 

Žitno klasje otišlo u ljelje,

A stoklasa za ljeljama kasa.

 

Sitno žito ošlo u kraljice,

A ražulja za njima se šulja.

 

Aoj gazda od ovoga dvora,

Živila ti familija tvoja.

 

Aoj gazda od ovoga dvora,

Živila ti gazdarica tvoja.

 

Aoj gazda velika ti fala,

Što nam tvoja desna ruka dala.

 

Lipo tilo odgojila mama,

Sebi sina, a meni milana.

 

Ne ljubi se lipo ni bogato,

Već se ljubi što je umiljato.

 

Svekrvice,  redi svoga sina,

Ja ću sebe bi’ ćemo k’o bebe.

 

Pitaju me odakle si seko,

Šljiva rana, ja sam iz Gorjana.

 

Oj, Gorjani, selo umiljato,

Momci srebro, a djevojke zlato.


 

Nakon nekoliko pjesama u Kolu, svirač prestaje svirati. Tada djevojke pjevaju:

 

Rastante se kralju, rastante se kralju, ljeljo!

 

Kraljevi otvaraju kolo i ponovno stanu na liniju, kao i u prvobitnom položaju. Nakon toga pjevaju:

 

Poklonte se kralju, poklonte se kralju, ljeljo!

 

I uz pjesmu se naklone domaćinima, a oni ih počaste pićem, kolačima, suhomesnatim proizvodima te ih darivaju. Darove sakupljaju prosjaci s korpom, a darovi su pretežno novac, iako znaju dobiti i vino, kobasicu, kulin i slično. Svi darovi ostaju u KUD-u „Gorjanac“.

U dvorištima tamburaši znaju zasvirati pokoju pjesmu, npr. Bećarac, Vesela je Šokadija, Oj, dorati, U mog baće ili nekakvu noviju pjesmu.

 

U Bećarcu pjevaju:

 

 

Domaćine od ovoga dvora,

Živila ti familija tvoja.

 

Domaćine, otvaraj kapiju,

Evo idu gosti u avliju.

 

Nema lada nad orija mlada,

Ladovine nad oraovine.

 

Od rakije nema bolje žene,

Po tri dana ona ljulja mene.

 

Oj, Marijo, vino i rakijo,

Bil’ te pio il’ bi te ljubio.

 

Oj, rakijo, alaj bi te pio,

Tri bi dana za tebe prosio.

 

Podero sam opanak na peti,

Pa mi stalno rupa na pameti.

 

Ruko moja, dulja od rukava,

Bil’ poznala kog si milovala.

 

Sedam šori, sedam, ali moji,

Jedne noći svakojoj ću doći.

 

Skupila se struka bećarluka,

Od birtije pa do parokije.

 

Srce mi se u ljubavi kupa,

Tri ga dana ne čujem da lupa.

 

Srce moje, nožem ću te bosti,

Još ti ne dam živit u žalosti.

 

Stao gazda na vrata pa viče,

Ej, svirači, jeste li za piće.

 

Svirajte mi lagani bećarac,

Nek’ se znade da sam ja Gorjanac.

 

Šokadijo, dok ti ime traje,

Čuvat ćemo tvoje običaje.

 

Što j’ bećara, to je iz Gorjana,

Malo i’ je koji bećar nije.

 

Tamburica, drvo javorovo,

Mala moja, oko sokolovo.

 

Tamburice, kupit ću ti žicu,

Kad saraniš mene propalicu.

 

Tamburice u četiri žice,

Vodite me do moje curice.

 

Tri mi dana ruka mirisala,

Od pomade i od cure mlade.

 

Vino, vino, sve je vino krivo,

Što mi glava bez jastuka spava.


 

Ponekad tamburaši zasviraju Kolo, Sitno i Kabanicu, kada zaplešu svi sudionici, a nerijetko i domaćini ili ostali prisutni. U Kolu se pjevaju deseterački stihovi:

 

Svirajte mi Kola šokačkoga,

Toga mi je igrat najmilije.

 

Alaj nam se raširilo kolo,

Nije veće ni na Bartolovo.

 

Kad zaigra mlada Šokadija,

Pod njima se zemljica uvija.

 

Oko moje pogledalo priko,

Tamo, vamo, pa na tebe, diko.

 

Otkako se selo naselilo,

Još ovako kolo nije bilo.

 

Kada sudionici ophoda odluče da je vrijeme da krenu do druge kuće, tada formiraju povorku i uz pjesmu ljelja krenu iz dvorišta. U dvorištima se duže zadržava nego nekada, a posebno u posljednjoj kući, dok cijeli običaj traje kraće zbog manjeg broja kuća koje se obilaze i sve obično završi u poslijepodnevnim satima.

 

 

Preuzeto iz: Gorjanske ljelje, Ivan Lović – Gorjani, 2012.


Lokalitet
Gorjani

Selo Gorjani nalazi se u Osječko – baranjskoj županiji u Republici Hrvatskoj. Mjesto leži na nadmorskoj visini od oko 120 m. Prvi spomen Gorjana potječe iz isprave hrvatsko – ugarskoga kralja Bele III (IV) od 1244. godine. U toj ispravi spominje se zemlja Gora (terra Gora). Istu zemlju i narod (populi de Garra) spominje i… Pročitaj sve »

15.

Svibanj

2016.

Ples
KUD Gorjanac, blagdan Duhova, svibanj 2013. (foto: Marina Blagaić Bergman)Kolo gorjanskih ljelja

U kući domaćina slijedi obredna igra, odnosno sve djevojke pjevaju određene pjesme, a kraljevi izvršavaju pojedine naredbe iz tih pjesama, dok kraljice stoje na mjestu. Ako su kraljevi sjedili na stolicama, tada obredna igra počinje pjesmom: Ustante se kralju, ustante se kralju, ljeljo! Kraljevi ustaju sa stolica, nakon toga pjevaju sljedeći stih, a ako nisu… Pročitaj sve »

Nositelj
Uloge

Korisni linkovi

Na vrh